Povijest

Počeci razvoja nogometa na Trešnjevci vezani su uz HŠK “Panonija” koji je osnovan 1926. godine. Stanovnici Trešnjevke i sportaši željeli su da novoosnovani klub nosi ime “Trešnjevka” pa je 16. svibnja 1929. godine na konstituirajućoj skupštini taj nogometni klub i službeno nazvan HŠK “Trešnjevka”. Prvi predsjednik kluba bio je Adolf Schlesinger, potpredsjednik Krunoslav Poljak koji je djelovao u klubu gotovo 50 godina, tajnici kluba Ivan Bezjak i Vjekoslav Spačil, blagajnici Matija Šimek i Drago Golubić, odbornici Drago Virt, Đuro Koloman i Franjo Cukman, te referent Drago Pavec.

Prvo igralište nogometnog kluba nalazilo se na terenu koji je danas omeđen Trsatskom i Crikveničkom ulicom.

Nogometni je klub u svome sportskom radu iz godine u godinu napredovao u rangu natjecanja: “Trešnjevka” se od III razreda ZPS-a (1931) godinu dana poslije (1932) plasirala u II razred, a u ondašnji Prvi B razred 1936. godine.

Desetogodišnjica HŠK “Trešnjevke” proslavljena je 9. rujna 1936. godine. Od vrlo radinih članova kluba valja spomenuti tadašnjeg predsjednika kluba Strižića koji je na tom mjestu ostao sve do završetka II svjetskog rata – 1945. godine, tajnika Tuzlančića i agilnoga sportskog radnika Marijana Liculu.

Zbog financijskih nedaća 8. kolovoza 1940. godine HŠK “Trešnjevka” se fuzionira sa ŠK “Skakavci” u novi klub ŠK “Trešnjevački skakavci”. U ratu je nogometni klub sudjelovao na različitim sportskim natjecanjima kako bi sportskim radom okupljao mlade i napredne omladince. U tadašnjem životu Trešnjevke, klub je bio poznat po mnogim naprednim idejama svojih članova, a u ratu su za napredne ideje i slobodu poginuli i mnogi članovi kluba: Milan Gotlih, Kole Komljenović, Dinko Poljak, Milan i Ivica Ogorelec, Vrabec, Ćosić, Tončić i drugi.

Poslije rata sportski život nogometnog kluba organizira se 1948. godine a predsjednik kluba postaje josip Pavlin. Aktivniji članovi su bili Branko Ocvirk, Zvonko Županić, Tomislav Kic, Navratil, Kolić, … U to vrijeme u klubu su igrali isključivo mladići s područja Trešnjevke iz tzv. gradskih i istarskih kuća na Selskoj cesti: Žerjav, Digula, braća Pavrlišak, Vukelić, braća Cvijić, Kobešćak, Biščan, Radošević, Halužan, Bibić i drugi.

29. siječnja 1950. godine klub službeno postaje NK “Trešnjevka”, a na čelo kluba dolazi zasigurno najveće ime od svih predsjednika do danas – Grga Starčević uz čije ime nogometni klub “Trešnjevka” svojim sportskim rezultatima počinje ispisivati najljepše stranice svoje sportske povijesti.

Kao prvak ondašnjega ZNP-a i pobjednik kvalifikacija, “Trešnjevka” ulazi u vrlo jaku Hrvatsko-slovensku ligu. Veliki uspjeh postigli su istinski amateri koje su predvodili Kiseljak, Strbad, Frančić, Krasić, Špirk i Pavrlišak.

Grga Starčević je 31. siječnja 1955. opet izabran za predsjednika i na toj funkciji ostao do kraja života (1962. godine preminuo gledajući utakmicu). Okupio je sportske entuzijaste i istaknute društveno-političke radnike i privrednike koji su bili vrlo agilni u klubu: Arapovića, Rastovića, Samardžiju, Pincetića, Poljaka, Suntešić Zvonimira, Pavlinića, Fekeža, Žerjava, Skoka, Ivetu, Kovačevića,…

Osvajanjem trećeg mjesta u ondašnjoj Prvoj nogometnoj zoni “Trešnjevka” 1958. ulazi u novoosnovanu Drugu ligu, a 1959. uz pomoć Općine Trešnjevka i Grada nogometni klub dobiva na današnjem igralištu u popularnoj “Grabi” travnati teren.

Predsjednik je okupio oko sebe i za ondašnje pojmove ogroman broj volontera i podupirajućih članova – njih gotovo 5000 koji su plaćali članarinu i volontirali u klubu. Uz marljiv rad svih njih, uprave i talentirane generacije igrača “Trešnjevka” u sezoni 1963/64. ostvaruje svoj najveći sportski uspjeh – ulazak u Prvu saveznu ligu u kojoj “zeleni” nastupaju do 1966. godine. Taj status izborili su igrači sastavljeni mahom od profesionalaca: Ladović Josip, Božović, Rukavina, Popović, Bradač, Kovač Željko, Kovač Miha, Brnčić, Petrić, Jovičić, Radonjić, Štamfelj, Vučkov, Bilić, Nežmah, Gračanin i po mnogima najbolji igrač u povijesti “Trešnjevke” – Hrvoje Jukić.

NK “Trešnjevka” je u sezoni 1963/64. godine nastupila u Kupu velesajamskih gradova (kasnije kup UEFA, a danas Europska liga) gdje je u prvom kolu ispala od Belenensesa iz Lisabona (Portugal}.

U Kupu maršala Tita ostvareni su značajni rezultati:

1958/59. šesnaestina završnice: NK Trešnjevka – FK Vojvodina Novi Sad 2:3 1959/60. šesnaestina završnice: NK Trešnjevka – FK Sloboda Tuzla 2:1

osmina završnice: NK Dinamo Zagreb – NK Trešnjevka 3:2 (produžetci) 1960/61. šesnaestina završnice: NK Borovo – NK Trešnjevka 2:0 1961/62. šesnaestina završnice: FK Spartak Subotica – NK Trešnjevka 2:1 1962/63. šesnaestina završnice: FK Novi Sad – NK Trešnjevka 1:0 1964/65. osmina završnice: NK Trešnjevka – FK Sloboda Tuzla 3:0 (produžetci) četvrtina završnice: NK Dinamo Zagreb – NK Trešnjevka 6:0

 

1962. godine, na mjesto preminulog velikog Grge Starčevića dolazi Ivan Bačun, tadašnji direktor Zagrebačkog velesajma.

1966. godine “Trešnjevka” ispada iz elitnog prvoligaškog društva u Drugu ligu gdje se održala do 1973. godine.^ U toj drugoligaškoj momčadi koja se sastojala uglavnom od igrača poniklih u klubu treba spomenuti Tkaleca, Vušaka, Mutaka, Suntešića, Ščuria, Dabca, Kreuzingera, Ivandu, Trbovića, Jelenića, Odeljana, Kartelu, Franju Švigira te pojačanja iz drugih klubova Vojnovića, Križaja, Duha, Stanišića, Garova, Ljubića, Đankovića i Nedova

1971. godine kada je u Zagrebu osnovana Liga veterana (inicijator Oto Bobek] i “Trešnjevka” je na čelu sa Stjepanom Digulom i Juiiom Klakočarom osnovala svoju veteransku momčad koja se od prvog dana natjecala u Prvoj ligi veterana, a danas u tzv. Premier ligi.

Osvojili su 3 naslova bivše države, te 8 naslova prvaka Zagreba.

“Trešnjevka” je 1976. godine dostojno proslavila 50 godina postojanja, ali je zbog nezavidne situacije u klubu nastavila padati u sve niže rangove natjecanja.

Godine 1982. za predsjednika je izabran Ivica Žignić, vrlo agilni sportski djelatnik čijim je dolaskom vrlo brzo zaustavljeno daljnje nazadovanje kluba. Bio je na toj funkciji do 1989. godine i doveo je klub na prag vrlo jake Međurepubličke lige ali, nažalost, nisu prođene kvalifikacije sa NK Junakom iz Sinja.

 

Do 1997. godine još su predsjednici bili Ivica Križaj, Ivica Duh i Tomislav Družak koji su svaki na svoj način doprinjeli opstanku kluba, no u natjecateljskom, rezultatskom smislu za vrijeme njihovih mandata “Trešnjevka” nije ostvarila veće domete.

Raspadom bivše države i uspostavom Republike Hrvatske NK “Trešnjevka” se neko vrijeme dobro nosila u Drugoj HNL, zatim je ispala u Treću hrvatsku ligu, a 1998. godine financijski i organizacijski sasvim posustala, ispada u Četvrtu ligu, te ubrzo potom i u Zagrebačku ligu.

U prosincu 1997. godine vođenje kluba preuzeo je Petar Rajković. Klub je bio gotovo u rasulu pa je uz malobrojnu podršku preostalih entuzijasta zaustavio daljnje propadanje kluba. Postavili su se temelji rada u omladinskom pogonu gdje su mlađe kategorije u svojim natjecanjima iz godine u godinu osvajali više prvenstava.

2006. godine predsjednik kluba postaje Danijel Kućandi. Za vrijeme njegovog mandata u klub ulazi nekolicina mlađih entuzijasta. Konačno je nakon puno godina prekinuta crna serija – seniori u sezoni 2007/2008. osvajaju prvo mjesto i ulaze u četvrtu HNL.

 

Konsolidiran je rad selekcija nogometne škole (od najmlađih zagića preko limača, pionira, kadeta do juniora] gdje sve selekcije igraju u svojim najvišim rangovima natjecanja.

Nakon ostavke Danijela Kućandija, upravni odbor za predsjednika bira Ivana Catelu koji je bio na njenom čelu do studenog 2010. kada funkciju predsjednika preuzima Robert Brus, čovjek koji je prve korake činio upravo na trešnjevačkom igralištu i umalo ugasio klub.

Da se to nebi desilo na kraju 2013. godine upravljanje klubom preuzima uprava čiji je jedini zadatak bio opstanak kluba te su kroz 2014. godinu sanirali većinu financijskih dubioza i zaustavili odlazak djece iz škole nogometa. Uz to je osigurano ulaganje u igralište koje je bilo veoma nesigurno za korisnike i prolaznike. 

Sve to je dobar uvod u 2016. godinu kada klub slavi 90.-tu godišnjicu te svi želimo da je dočeka kao klub spreman izdržati sve izazove koje ga tek čekaju….

Himalaja,

tres,

Himalaja,

tres,

Himalaja,

tres, tres Trešnjevka!!!